Slijepo oponašanje tuđih uspjeha često vodi u razočaranje
jer nikada ne raspolažemo svim informacijama o tome kako je netko došao do
cilja. Neuspjeh je, s druge strane, potpuno opipljiv, mjerljiv i točno pokazuje
gdje je model popustio. Razvijena kultura neuspjeha ne veliča poraze, nego
uklanja strah od prepoznavanja vlastitih pogrešaka. Umjesto trošenja resursa
boreći se s konkurencijom, trajni rezultati postižu se kroz suradnju i
udruživanje. Razumijevanje druge strane i zajednički nastup stvaraju prednost
koju izolirani pojedinac teško može dostići. Novac i tržišno priznanje uvijek
su tek posljedica dobro i temeljito organiziranog posla. Kada prestanemo gubiti
energiju na kopiranje tuđih biografija, počinjemo graditi sustave koji uče iz
vlastitih iskustava.