Poznato pravilo obiteljskih poduzeća glasi: Prva generacija stvara, druga uživa, a treća rasprodaje. To nije statistička slučajnost, nego zakonitost prijenosa kapitala bez odgovarajućeg sustava vrijednosti.
Prva generacija dobro zna kolika je stvarna cijena rada, odricanja i izloženosti riziku. Druga generacija još uvijek pamti napor roditelja i nastoji očuvati stečene plodove. Treća generacija, odrasla u stabilnosti i obilju, prečesto gubi doticaj s operativnom stvarnošću i izvornim smislom posla.
Kada se nasljednicima preda samo stanje na računu bez radne etike i karaktera, to bogatstvo ubrzo postaje izvor nazadovanja. Temeljni zadatak osnivača stoga nije samo akumulirati imovinu, nego izgraditi kulturu koja je sposobna tu imovinu sačuvati.