Klasična vertikala zapovijedanja desetljećima je smatrana jedinim ispravnim načinom vođenja velikih industrijskih sustava. Međutim, u uvjetima brzih promjena, stroga piramida sputava kreativnost i ubija osobnu odgovornost zaposlenika.
Kada se svaka operativna odluka mora penjati do samog vrha, organizacija gubi dragocjeno vrijeme i tržišnu agilnost. Model linearnog poslovanja počiva na buđenju svijesti i odgovornosti kod svakog pojedinca u lancu. Kada timovi razumiju širi strateški cilj, odluke se rješavaju tamo gdje se posao i obavlja.
Uklanjanje suvišnih slojeva birokracije oslobađa energiju ljudi i drastično ubrzava proces prilagodbe. Budućnost pripada sustavima koji ljude povezuju u autonomnu mrežu odgovornosti, a ne onima koji ih tretiraju kao puke izvršitelje tuđih naredbi.