Jedno od najstarijih etičkih načela poslovanja nalaže da se zarađena naknada radniku mora isplatiti bez odgode (Levitski zakonik (Lev 19,13): „Nemoj zakidati svoga bližnjega niti ga pljačkati. Radnikova plaća neka ne ostane kod tebe preko noći do jutra.“). Poslodavcu zadržavanje novca može djelovati kao privremeno premošćivanje likvidnosti ili priručni obrtni kapital. Međutim, onome tko je taj novac pošteno zaradio, to nije višak niti poslovna kalkulacija, nego gola egzistencija. Novac koji smo dužni drugome, a svjesno ga zadržavamo na svom računu, prestaje biti operativno sredstvo i postaje etički teret. Pravo poduzetničko pitanje nikada nije što nam ugovor dopušta da prolongiramo. Pravo pitanje glasi što je pravedno prema čovjeku koji je svoje vrijeme i rad uložio u naš posao. Poštivanje tuđeg rada i držanje dane riječi dugoročno grade reputaciju koju nikakav marketinški proračun ne može kupiti.