Globalni javni dug dosegnuo je razine koje ozbiljno sputavaju manevarski prostor središnjih banaka. U uvjetima visoke zaduženosti, svako podizanje kamatnih stopa radi suzbijanja inflacije stvara neodrživ pritisak na državne proračune.

Ulazimo u eru fiskalne dominacije, gdje prioriteti financiranja javnog duga počinju diktirati smjer monetarne politike. Države više ne mogu nekontrolirano trošiti bez rizika od rušenja povjerenja investitora u vlastite obveznice. Sve veći udio poreznih prihoda preusmjerava se isključivo na otplatu kamata umjesto u infrastrukturu, obrazovanje i razvoj.
Taj fiskalni teret na kraju uvijek pada na privatni sektor kroz porezna opterećenja i skuplje zaduživanje. Stvarna ekonomska stabilnost ne može se graditi na pretpostavci da dug nikada neće doći na naplatu.