Suvremeni poslovni narativ stvara ogroman pritisak da svi moraju pokretati vlastite poslove i postati osnivači. U stvarnosti, tek oko 3% ljudi posjeduje prirodni kapacitet za život u trajnoj neizvjesnosti i nošenje rizika za tuđe plaće. Sljedećih 15% čine ključni lideri i operativci koji vode profitne centre i bez kojih osnivači ne mogu realizirati viziju. Preostalih 80% čine stručnjaci i izvršitelji koji svojim radom, redom i stabilnošću drže cijeli sustav na nogama. To nije slabost niti manjak ambicije, nego temelj bez kojeg nema proizvodnje, usluge niti funkcioniranja ekonomije. Problem nastaje kada društvo nameće obrazac u kojem se samo vođenje tvrtke vrednuje kao uspjeh. Zdrava ekonomija prepoznaje da svaki segment nosi jednako važnu ulogu u stvaranju zajedničke vrijednosti.