Institucionalni okvir globalne trgovine stvoren pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije nalazi se u stanju povijesne blokade. Univerzalna pravila koja su desetljećima jamčila predvidljivost ustupila su mjesto partikularnim bilateralnim dogovorima i zatvorenim ekonomskim blokovima.
Poslovni lideri više ne mogu temeljiti svoje planove na pretpostavci da za cijeli svijet vrijede isti tržišni standardi. Svaka velika ekonomska regija postavlja vlastita carinska pravila, ekološke barijere i standarde o podrijetlu materijala kako bi zaštitila domaći proizvodni sektor. Uspješno poslovanje u takvom okruženju zahtijeva izravno poznavanje specifičnosti svakog pojedinačnog bilateralnog ugovora.
Izgradnja prilagodljivih partnerstava na lokalnoj razini postala je znatno važnija od oslanjanja na globalne sporazume. Svijet nije zaustavio trgovinu, ali su pravila igre postala neusporedivo složenija i politički uvjetovana.